Najbolja stvar koju možete napraviti kada vam u autu nestane ulja, a na putu ste

Često zaboravljamo da automobili, osim goriva, troše i ulje – osobito benzinski motori. Kod novijih turbo benzinaca male zapremine potrošnja goriva je umjerena, ali potrošnja ulja može biti veća.

Nezgodno je kad se to dogodi tijekom putovanja, a nemate ulje za dolijevanje – što tada učiniti?

Doliti ulje u auto ili nastaviti vožnju?

Ako u vozilu nemate ulje koje biste dolili, ostaje vam stati na prvu benzinsku postaju i nabaviti ga ili nastaviti vožnju, što nikako nije dobra opcija i gotovo sigurno će ostaviti ozbiljne posljedice na motor vašeg automobila.

Na svakoj postaji postoji određeni izbor motornih ulja – negdje manji, negdje veći – ali su šanse da pronađete ulje koje točno odgovara vašem motoru (isti proizvođač, tip i gradacija) prilično male.

U takvoj situaciji treba izabrati najmanje lošu kombinaciju, a da to razjasnimo pomogao je Stefan Ranković, stručnjak za proizvodnju ulja, piše polovniautomobili.com.

Za početak, važno je podsjetiti da za svaki motor postoji propisani proizvođač, tip, gradacija i kvaliteta ulja. Ti se podaci nalaze u uputama koje dolaze s vozilom, a hoćete li ih se pridržavati ovisi o vlasniku, odnosno o servisu koji održava automobil.

Pedantniji servisi zalijepe naljepnicu u motornom prostoru s oznakom tipa ulja i datumom posljednje zamjene ili barem unesu te podatke u servisnu knjižicu – što je dragocjeno ako niste sigurni koje je ulje u motoru.

Što se smije miješati, a što ne?

Kada govorimo o tipu ulja, postoje mineralna, polusintetička i sintetička ulja, pri čemu se danas najčešće koriste sintetička.

Polusintetičko ulje zapravo je mješavina mineralnog i sintetičkog, pa se može kombinirati i s jednim i s drugim.

„U praksi je manje loša varijanta kombinirati polusintetičko (npr. 10W-40) sa sintetičkim (npr. 5W-40), jer su im svojstva i viskoziteti sličniji, nego primjerice mineralno 15W-40 s polusintetičkim 10W-40“, objašnjava Ranković.

Što se tiče gradacije, ako se pomiješaju ulja istog tipa (recimo oba sintetička), ali različite viskoznosti – posljedice obično nisu ozbiljne. Dobiva se neka srednja viskoznost, koja uglavnom neće odmah oštetiti motor.

Vožnja se može nastaviti do odredišta, a kasnije u servisu promijeniti ulje i filter bez posljedica. Ipak, uvijek je najbolje držati se točno propisane viskoznosti i specifikacije proizvođača, jer se tako osigurava optimalna zaštita motora.

Oznake kvalitete ulja

Osim tipa i gradacije, ulja imaju i oznake kvalitete, najčešće ACEA (europska) ili API (američka oznaka). Ulja istog tipa, gradacije i razine kvalitete mogu se miješati, ali i to može imati posljedice. Najbolje je pridržavati se onoga što je proizvođač motora propisao – ako je propisan ACEA C1, tada koristite C1; ako je C2, onda C2. To je najbolja garancija da će motor raditi ispravno i bez problema.

„Ako se u motor koji traži C1 ulije C2 – to neće napraviti veliku štetu, jer je C2 nešto ‘jače’ ulje. Međutim, obrnuto (C1 u motor koji traži C2) može biti rizično, jer motor možda neće imati dovoljnu zaštitu pod većim opterećenjem“, kaže Ranković.

Razlikuju li se specifikacije između proizvođača?

Na kraju, postavlja se i naizgled banalno pitanje: što ako imam ulje istog tipa, gradacije i kvalitete, ali drugog proizvođača u odnosu na ono koje je već u motoru?

U najkraćem – ne bi trebalo biti problema.

Ako, primjerice, u motor ide sintetičko ulje ACEA C3 viskoznosti 5W-30, a dolijete ulje drugog proizvođača s istim oznakama – to je najbezbolnija varijanta i ne bi trebalo biti problema u vožnji.

Zaključak

Kada god je moguće, najbolje je držati se ulja koje je već korišteno pri redovnom servisu zajedno s filtrom. Na taj način ostajete dosljedni jednom proizvođaču i formulaciji, što je uvijek sigurnije rješenje za motor.